PANORAMA MOSTARA SA FORTICE

Autor teksta: Prof. dr. Aida Idrizbegović Zgonić, Arhitektonski fakultet Univerziteta u Sarajevu • Fotografije: Mirza Hasanefendić



KARAKTERISTIKE HISTORIJSKE JEZGRE MOSTARA

Mostar, sazdan od kamena, tako čvrst, a opet djeluje tako krhko i transcendentalno na popodnevoj vrelini  - kao impresionistička slika začaranog grada.

Ključne strukture Starog Grada koje su presudno uticale na formiranje jezgre su Stari most sa kulama i gradske zidine. Ove strukture su dale snažan poticaj razvoju grada, označile centar i okvirno granice rasprostiranja historijske jezgre. Sljedeće značajne strukture su džamije sa pratećim sadržajima (medrese, hamami i sl.) koje su stvarale nove nukleuse razvoja, bilo u mahali ili u čaršiji. Nakon njih slijede sitnije strukture (dućani, hanovi, stambene kuće) koje su se formirale prema principima osmanskog grada. Kevin Lynch (1974) na sličan način definira historijske urbane cjeline „...tematskog kontinuuma koji može imati beskonačan broj veza: teksturu, mjesta, forme, detalje, simbole, tipologiju, funkciju, trgovinu, stanovništvo, topografiju.” Gradska područja su individualno prepoznatljiva, ali u cjelini služe kao elementi za uspostavljanje odnosa u širem gradskom obuhvatu.

Prema urbanističko-funkcionalnim karakteristikama strukture su grupisane u dvije skupine: čaršija – zona trgovine i zanatstva i mahale – zona stanovanja. Historijskim razvojem grada čaršija i mahale su inkorporirane u gradsko tkivo i dalje su zadržale svoje funkcije čija je važnost međutim sve više opadala. Trenutno Stari Grad ima uglavnom turističko-uslužne funkcije i kao takav nije sastavni dio svakodnevnog života, dok su mahale transformisane više u fizičkom nego u funkcionalnom smislu, tj. zadržale su svoj stambeni karakter. Transformacija rubnih dijelova čaršije je u većem dijelu neadekvatna i vrlo agresivna, dok su mahale gotovo potpuno izgubile svoj karakterističan izgled. (Sve ovo se desilo dok je jezgra grada Mostara imala planove upravljanja historijskom jezgrom, oba pionirska dokumenta, jedan iz 1977. - za dodatne informacije https://www.akdn.org/architecture/project/conservation-of-mostar-old-town, Agencija Stari Grad dobiva nagradu Aga Khan Trust for Culture za Plan i očuvanje Starog grada - a drugi kao dio nominacijske UNESCO dokumentacije 2005. godine - https://whc.unesco.org/en/list/946/, detaljan opis prema UNESCO kriterijima s Planom upravljanja koji je tražen po prvi put u tom obliku 2005. godine za sva nominirana dobra.)

Čaršija

Tkivo čaršije sastoji se iz nizova dućana sa javnim objektima, ulica i otvorenih prostora. To je dio grada u kojem su smješteni objekti u kojima se obavlja trgovina i zanatstvo. U Mostaru se poslovni dio razvio oko Starog mosta na obje strane rijeke Neretve. Na lijevoj strani čaršija se prostirala od Sinan-pašine džamije na trgu Mejdan, zatim do sahat kule pa sve do Ćejvan-ćehajine džamije.

Grad je (u otomanskom periodu) bio na vrhuncu u 17. vijeku i tad je imao oko 30 džamija i preko 10 000 stanovnika. E. Čelebija je u svojim zapisima rekao da je Mostar imao oko 350 dućana.

Samo su tri zanata imala svoje posebne dijelove grada:

-       tabhana (koža)

-       kujundžiluk (bakar, željezo..)

-       oko sahat kule (tkanine, svila)

Ulice

Urbanistička postavka grada a samim tim i otvorenih prostora usko je povezana sa načinom života, koji je zasnovan na strogom odvajanju privatnog od javnog života.

Niz dućana u Onešćukovoj ulici iz Arhiva Albert Kahn Museum

Plan Onešćukove ulice iz Arhiva Albert Kahn Museum

U otomanskom gradu postoje dva tipa ulica: gradske - trgovačke - i mahalske ulice. One se značajno razlikuju po svojoj funkciji i načinu oblikovanja. Gradske ulice su gotovo strogo trgovačko-poslovne, sa mnogobrojnim dućanima koji su okrenuti prema ulici (kao što je pokazano na slici iz Onešćukove ulice). Gledano morfološki, ulice s lijeve strane su formirane paralelno s rijekom dok su ulice na desnoj strani okomite na rijeku Neretvu, odnosno paralelne su Radobolji i njenim mnogobrojnim mlinicama. Najvažnije ulice u Mostaru koje su i dalje zadržale svoj karakter iz osmanskog perioda su: Kujundžiluk, Onešćukova, Jusovina, Ulica Stari most, Mala Tepa i Kurluk (Kulluk).

 

Otvoreni prostori

Otomanski gradovi nemaju trgove, tako da su se javni otvoreni prostori formirali oko monumentalnih objekata ili za potrebe pazara (Mejdan, Musala, Stari Pazar, Tepa).

Mejdan je prostor formiran oko Sinan-pašine džamije, koja je bila izgrađena 1474. godine, koja je bila najstarija džamija u gradu tako da je to ujedno i najstariji otvoreni prostor u gradu.  Stari Pazar je mjesto gdje je prostor pijace - pazara koji je postojao do izgradnje Lučkog mosta 1917. god.  Musala je prostor koji je originalno namijenjen za velike vjerske obrede na otvorenom. U doba austrougarske značajno je transformiran i tu je napravljen most 1882. godine.

 

Mahale

Mahale su stambene četvrti iz otomanskog perioda, namijenjene isključivo stanovanju.

Sve mahale su se razvijale oko svog središta sa džamijom. Prva mahala bila je izgrađena u blizini Starog mosta na trgu Mejdan oko Sinan pašine džamije 1474 god. Prema broju džamija može se zaključiti da je Mostar imao 32 mahale na kraju 18. vijeka. Mahale na lijevoj obali Neretve: 1. Karađoz-begova (1557), 2. Ćejvan – ćehajina ( 1552), 3. Šarića (1637), 4. Roznamedžijina (prije 1620.), 5. Kjose Jahja Hodžina (prije 1620.), 6. Sinan pašina (1474), 7. Hadži Balina (prije 1612), 8. Husein Havadžina (prije 1633), 9. Fatima-kadun (prije 1633), 10. Memi Havadžina (prije 1633.), 11. Mehmed-ćehajina (1592), 12. Kotlina (prije 1768.), 13. Hafiz Havadžina (prije 1633), 14. Tere Jahjina, 15. Ahmeta Ćurčije (prije 1650), 16. Bajazit Havadžina (prije 1612), 17. Kotlevina (prije 1633), 18. Kamber-agina, 19. Hadži Velijina, 20. Brankovac (Vučijakovića džamija 1518), 21. Ali pašina (prije 1847).

Mahale na desnoj obali Neretve: 22. Nezir-agina (prije 1550), 23. Derviš-pašina (1592), 24. Hadži Lafina (prije 1633), 25. Baba Beširova (prije 1633), 26. Jahja Esfelova, 27. Sevri Hadži Hasanova (prije 1621), 28. Hadži Memijina-Cernica (prije 1650), 29. Ali Havadžina-Raljevina (prije 1633), 30. Hadži Ahmet-begova (1649/50), 31. Zirajina, 32. Čevrina (prije 1686). Svi podaci su prema registrima (sidžli) iz godine 1633. (nalazi se u Orijentalnom institutu u Sarajevu) i 1768., 1828., 1829. (u Hercegovačkom arhivu u Mostaru).

Izvori:

  • Tekst je adaptiran iz Magistarskog rada autorice iz 2003. godine, „Arhitektonske smjernice za intervencije u historijskoj jezgri grada Mostara“.

  • Pašić, Amir Islamic Architecture in Bosnia and Herzegovina, IRCICA,1998.

  • Aga Khan Trust for Culture: https://the.akdn/en/resources-media/resources/publications/aga-khan-historic-cities-programme-conservation-and-revitalisation-historic-mostar

  • UNESCO WHL https://whc.unesco.org/en/list/946/