ARHITEKTURA DŽAMIJA I SARAJEVA DO
IZGRADNJE GAZI HUSREV-BEGOVE DŽAMIJE

Sarajevo je osnovano 1462. godine u jeku veoma široke osmanske vojne kampanje koja je dovela i do pada Bosanskog Kraljevstva. Grad je osnovan na mjestu srednjovjekovnog naselja Vrhbosna, koje je bilo veoma važno trgovačko središte. Osnivač grada Isa-beg Ishaković imao je ambiciozan plan gradnje na tada obroncima Osmanskog Carstva i unutar rovite političke situacije koja nije davala naznake dugoročne stabilizacije. To govori do koje je mjere Isa-beg, zajedno s osmanskom administracijom, riskirao u svojoj odluci. Grad je, izgleda, svoju punu perspektivu na početku imao samo u glavi svog osnivača.

Na prvi pogled Sarajevo se u početku razvijalo stihijski, međutim, Isa-beg, kao i njegovi nasljednici, imali su tačan plan gradnje koji je obuhvatao institucije koje grad čine gradom i koje će mu omogućiti funkcionalnost. U tom smislu, podignuta je džamija, saraj (sjedište namjesnika), hamam, tekija, karavan-saraj, trgovački centar, most preko Miljacke i prve mahale. Već se tada vidjelo da Sarajevo neće biti samo privremena osmanska utvrda prema zapadu, nego naselje na koje se računa i koje je bilo zamišljeno kao administrativno središte šire teritorije. Ovdje nas svakako interesira i izgled prvih građevina.

Generalno gledajući, u drugoj polovini 15. stoljeća osmanska arhitektura dobija svoje prepoznatljive obrasce koji će formirati takozvani starocarigradski stil i promovirati centralnu kupolu kao svoju glavnu temu. Postojala su različita mišljenja kako je mogla izgledati prvobitna Isa-begova džamija, odnosno postavljalo se pitanje da li je to bilo zdanje sa kosim krovom ili sa kupolom. Danas se na osnovu određenih arheoloških pokazatelja i istraživanja temelja može reći da je džamija imala kupolu, kao što je i obližnji hamam bio pod kupolama. Za razliku od hamama koji je dugo odolijevao vremenu, džamija je već polovinom 16. stoljeća bila u teškom stanju (možda zbog posljedica požara iz 1480.), pa je odlučeno da se izgradi današnje zdanje (iz 1565.). Poslije Isa-bega, džamiju gradi i sandžak-beg Mehmed-beg Minetović, a poslije njega i Ajas-beg, koji osim džamije gradi i hamam. Mehmed-beg, sin Isa-bega, gradi džamiju i medresu 1520. godine, a u centralnom dijelu čaršije podiže bezistan i han. Mehmed-begova džamija i danas postoji u naselju Bistrik. Riječ je o džamiji sa četverovodnim krovom, izuzetno prostranoj sa lijepo izvedenom kamenom munarom. Teško je oštećena u požaru iz 1697. godine, ali je već 1700. bila u potpunosti obnovljena.

Prije dolaska Gazi Husrev-bega, Firuz-beg podiže hamam i medresu. Hamam je bio srednje veličine, i danas se njegovi ostaci naziru na Baščaršiji. Godine 1518. Mustafa-beg Skenderpašić gradi drugu kupolnu džamiju u Sarajevu na današnjoj Skenderiji (srušena nešto prije Drugog svjetskog rata). Osim ove, i Isa-begove džamije, još dvije džamije imale su kupolu prije 1530. godine. Prva je Čekrekči Muslihudinova džamija iz 1526. godine. Njen osnivač bio je Muslihudin hadži Mustafa Čekrekčija, koji je nadimak dobio izrađujući čekrke ili vitla, mehanizme koji su služili za podizanje velikih tereta malom silom i služili su u građevinarstvu i pomorstvu. Riječ je o jednoprostornoj kupolnoj džamiji. Nema uobičajni trijem, a na mjestu njega danas se nalaze trgovačke radnje. Trijem je možda propao u brojnim sarajevskim požarima, ima nisku kupolu i munaru koja je uvučena u tijelo objekta.

Druga džamija koja se gradi ubrzo poslije ove jeste Havadže Duraka ili Baščaršijska džamija iz 1528. godine. Nalazi se u blizini Čekrekčijine i rađena je u nešto drugačijem maniru od ove prve. O njenom osnivaču nemamo mnogo informacija. Ona je, za razliku od Čekrekčijine, zadržala svoj trijem mada je moguće da je i on bio mijenjan tokom stoljeća. Teško je bila oštećena u požaru iz 1697. godine, kada se urušila kupola. Inače, ima jednu od najljepše izrađenih i ukrašenih sarajevskih munara, a na samoj arhitekturi se osjeti početak novog vala i dolazak klasičnog stila na historijsku scenu.