ALTUN-ALEM DŽAMIJA U NOVOM PAZARU

Autor teksta: Prof. dr. Hajrudin Balić, Fakultet za islamske studije u Novom Pazaru • Fotografije i video: Mirza Hasanefendić

Iz prepisa vakufname Mevlane Muslihuddina Abdulganija, koja se i danas čuva u Arhivu Centralne direkcije vakufa u Ankari, saznajemo da je on graditelj jedne od džamija u Novom Pazaru, za koju u mnogim rukopisima navode da se njoj ravna može naći samo u Istanbulu. Čuvena je po imenu Altun-Alem, džamija sa zlatnim alemom (Andrejević, Spomenici islamske kulture, 198).

U arhitektonskom smislu, alem je metalni završetak na minaretu, u obliku nekoliko jabuka, najčešće tri, koje se nižu po vertikalnoj osi i obično smanjuju prema gore, te polumjeseca ili pisanog ornamenta koji kruniše te jabuke, materijal mesing ili bakar presvučen kalajem.

Vakufnama Mevlane Muslihuddina pisana je i legalizirana u Skoplju, pred mula-Abdullahom, sinom Alije, mjeseca zul-hidžeta 956. godine, što datumski odgovara periodu između 10. i 20. januara 1550. godine, a ovdje ćemo navesti njene dijelove koji se odnose na vakufe u Novom Pazaru (Andrejević, Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji).

On je također izgradio u bogomčuvanom Novom Pazaru – neka ga Allah sačuva od opasnosti – džamiju za pobožne koju nije potrebno posebno opisivati. I pored nje je sagradio kuću, da se u njoj podučava Kur’anu i da se uče mala djeca. I odredio je jednu kuću u blizini časne džamije da u njoj stanuje imam.

I odredio je 4 dirhema dnevno za hatibsku službu i 6 dirhema dnevno za imamsku službu u časnoj džamiji koja se nalazi u bogomčuvanom Novom Pazaru.

I odredio je kao uslov da njih obavlja učeni čovjek koji poznaje šerijatsko pravo, koji je pobožan, dobar, pohvalnih osobina, lijepih postupaka, izražene pravičnosti.

Za njenog muezzina 4 dirhema, za čitače Kur’ana 2 dirhema, svakome od njih dvojice po 1 dirhem, za muarrifa 1 dirhem, za kajjima 2 dirhema a za hasure, vosak i kandile 1 dirhem, uz pomenute uslove.

I odredio je muallimu 4 dirhema dnevno, a zamjeniku 1 dirhem i postavio kao uslov da muallim bude pouzdan a najbolji među dobrima, postojan, sposoban, da predaje i poučava.

I postavio je kao uslov da svakog dana jedan od čitača Kur’ana, pomenute džamije, koji dobro poznaje tedžvid, poslije akšam namaza pročita jedan džuz iz Kur’ana, tertilom i na savršen način i da za to dobije svakog dana po 1 dirhem.

U turskom popisu iz 1528. godine u Novom Pazaru spominje se Mahala Muezzin hodže. U 17. stoljeću ime ove mahale zamijenjeno je imenom Altun-Alem mahala. Godine 1528. ova mahala je brojala 35, 1540. – 20, a 1604. – 30 domaćinstava.

Muslihuddinova titula mevlane ukazuje na to da je bio veoma obrazovan i učen. Andrejević navodi da je, kao naučnik, bio u službi na dvoru sultana Selima II od 1566. do 1574. godine. Jiriček navodi da je on bio prvi mujezin sultana Mehmeda II (Jiriček, 307).

Ova dva podatka upitna su svaki na svoj način, a gledano s vremenske distance veća je vjerovatnoća ispravnosti podatka koji navodi Andrejević, ako uzmemo u obzir godinu gradnje Altun-Alem džamije, kao i pisanje vakufname Muslihuddina Abdulganija, 1550. godine.

Graditelja Altun-Alem džamije, u literaturi, poput Kalešija, nazivaju i „Muezzin hodža“, iz čega se može izvesti zaključak da postoji mogućnost da je bio dvorski mujezin (Kaleši, 224).

Ovo kažemo iz razloga što je jedan od važnijih eskija na dvoru u has-odaji, u službi sultana, vezira ili paša, bio dvorski mujezin, koji je tu dužnost vršio u onoj džamiji u kojoj je njegov gospodar klanjao džumu ili bajram-namaz (Šabanović, 21).

Pored svega, saznajemo da je bio i trgovac, jer se on u literaturi upravo tako i naziva, Dükkâncık, trgovac (Nedzipi, 19).

Sigurno je da je bio veoma bogat samim tim što je bio u mogućnosti izgraditi toliko objekata, kako već spomenutih u Novom Pazaru, tako i u Skoplju Kuršumli han, džamiju, hamam i nekoliko kuća i dućana, i u mjestu Mazićima kod Zvečana mesdžid i karavan-saraj.

Pored svega, u Skoplju je sagradio i sukemeri-akvadukt, jedan od samo tri takva objekta na području bivše Jugoslavije, Dioklecijanov kod Splita i Akvadukt u Baru.

Ovaj akvadukt je dovodio čistu planinsku, izvorsku vodu do grada, a služio je za veliki broj tadašnjih javnih kupatila, hamama. Bio je u upotrebi sve do 18. stoljeća, a nalazio se na lokalitetu današnjeg sela Vizbegovo, 2 km sjeverozapadno udaljeno od Skoplja.

Najveći vakuf kod nas – Altun-Alem džamija – nalazi se u središnjem dijelu današnje Prvomajske ulice, nekad znane kao Stambolska džada. Dio grada u kojem se ona nalazi bio je poznat kao Jeleč mahala, po srednjevjekovnom gradu na planini Rogozni u čijem pravcu je vodila ova ulica.