BEHRAM-EFENDIJINA DŽAMIJA, TURBE I KUNJA U BANJA LUCI

Autor: Dr. Ekrem Tucaković, Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
Fotografije i video: Mirza Hasanefendić

Graditeljska cjelina Behram-begove (Behram-efendijine) džamije u Banjoj Luci proglašana je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2003. godine. Nacionalni spomenik sastoji se od džamije sa „kuijom“ (podzemna prostorija za molitvu), turbetom, mektebom, haremom, česmom, kapijom i kamenim zidom koji ograđuje kompleks. Kao spomenik kulture, ovaj objekat je 1962. godine, rješenjem Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, stavljen pod zaštitu države.

Behram-begova (Behram-efendijina) džamija se nalazi u Desnoj Novoseliji, na desnoj obali Vrbasa. Izgrađena je vjerovatno krajem XVI ili početkom XVII stoljeća. Po narodnoj legendi, osnivač je bio Behram-efendija, koji je došao iz Đumiša iz Anadolije, po čemu je dobio i prezime Đumišić. Njegov brat, po istoj legendi, bio je Osman-beg Đumišić, koji je izgradio džamiju na Pobrđu, u Donjem Šeheru u Banjoj Luci.

Pretpostavlja se da je Behram-efendija bio pripadnik nekog derviškog reda, pošto je uz džamiju izgradio malu podzemnu prostoriju “kuiju”, koja je služila za osamljivanje u molitvi (ibadetu).

Natpis na minberu potječe iz 1637. godine. Njega je, prema historijskim podacima, napisao sam osnivač, i on glasi: “Pisao sam knjige cijeli život i kroz cijeli dan, a doći će vrijeme i one će se prodavati bud zašto”.

Behram-begova džamija pripada tipu džamija sa sofama i drvenom munarom. Jedna od njenih karakteristika jeste što, pored prostorije za namaz i sofa sa sjeveroistočne strane, ima i dograđeno turbe, u kojem je sahranjen osnivač, te što je uz zapadni ugao džamije dograđena podzemna prostoriju koja je služila za molitvu (ibadet).

Džamija je, zajedno s haremom, ograđena zidanom ogradom u čijem sastavu je i zgrada mekteba, izgrađena u novije vrijeme. U blizini džamije, odnosno preko puta mekteba je česma, čija voda je dovedena cijevima s Beg-bunara, izvora s kojeg se već dugi niz stoljeća snabdijevaju vodom Novoselija i Gornji Šeher.

Sa sjeverozapadne strane džamije, nalazi se drveni trijem, a sa sjeverne i zapadne strane drvene sofe koje u početku nisu imale ogradu. Prostor za namaz je skoro kvadratnog oblika, dimenzija 6,85x6,05 m. Čitava unutrašnjost džamije odaje krajnju jednostavnost. Mihrab ima samo nišu, a minber je drveni.

Enterijer džamije osvjetljavaju dva reda prozora. Spratni prozori su zaštićeni mušepcima, dok prizemni imaju drvene demire na kojima su s unutrašnje strane postavljeni drveni kapci.

Turbe, dograđeno uz džamiju, po legendi je napravio narod, da bi iskazao svoju zahvalnost Behram-efendiji. Ono je imalo pravokutnu osnovu, unutrašnjih dimenzija 5,30x3,25 metara. Na turbetu se nalaze četiri prozora, ojačana mušepcima, i u unutrašnjosti dvije niše za ostavljanje knjiga. Krov turbeta je povezan s krovom džamije.

U malu podzemnu prostoriju “kuiju” silazi se kamenim stepeništem. Prostor je projektiran u mjerilu čovjeka i ima dimenzije 3,10x1,60 m. Na jugoistočnom zidu kuije nalazi se mihrabska niša. Iznad mihraba je prozor koji osvjetljava ovu prostoriju. S lijeve i desne strane nalaze se dvije police na kojima su mogle stajati svijeće, knjige ili levhe. Kuija se kao i džamija vezuje za Behram-efendiju, za koga je u narodu ostala predaja da je bio vrlo učen čovjek. U njoj je provodio vrijeme u ibadetu.

U haremu džamije je počelo sahranjivanje umrlih već početkom XVII stoljeća, odnosno u doba osnivanja džamije. Posebno su vrijedni bašluci po svojoj likovnoj obradi, koji su imali turban izrađen od mekanog domaćeg kamena. Visina im nije prelazila 150 cm. U haremu se nalazio i veći broj betonskih nišana, kao i nadgrobnika novije izrade, bez likovnih vrijednosti.

Svi džamijski elementi su bili sačuvali svoju autentičnosti i nisu se mijenjali do momenta rušenja džamije. Džamiju su zapalilili pripadnici Vojske Republike Srpske 26. maja 1993. godine. Obnovljena je naporima Islamske zajednice u BiH 2005. godine.

Izvor