VAKUFSKA BANJA U NOVOM PAZARU

Autor teksta: Prof. dr. Hivzo Gološ, Fakultet za islamske studije u Novom Pazaru • Fotografije i video: Mirza Hasanefendić

Novopazarska banja sastoji se od kupatila koje čine ostaci rimskih termi, a drugo je podignuto krajem 16. stoljeća. Zgrada hamama je jednostavna građevina pravougaone osnove, čije unutrašnje prostore nadvisuju dvije kupole, nejednake veličine, sa osmostranim tamburima. Hamam je zidan u alternaciji kamena i opeke. Unutrašnjost je podijeljena na dva dijela: svlačionicu i kupatilo koje u središnjem dijelu ima osmougaoni bazen, dubine 1,5 m. Oko bazena su četiri prostora zasvedena poluobličastim svodovima. Iznad svlačionice se uzdiže manja kupola koja je najvjerovatnije obnovljena u 19. stoljeću.

Iznad ulaza u hamam nalazi se ploča, veličine 26x40 cm, na kojoj je isklesan natpis u stihovima na turskom jeziku, ispisan ukrasnom vrstom arapskog pisma, koji u prevodu glasi:

Oni koji su vidjeli istok i zapad, kopno i more, rekli su: “Na svijetu mi nismo vidjeli ovakve termalne banje (kapluče).ˮ Između njih jedan vidjeći je izreče joj zbirni kronogram: “Ova banja postade raj za zaljubljene (voljene).ˮ (1002. V – 1593/94)

Iz natpisa se vidi da je hamam u Novopazarskoj vakufskoj banji sagrađen hidžretske 1002. godine, odnosno 1593/1594. godine. Evlija Čelebija nije zabilježio ovaj natpis, ali je ostavio drugi podatak, prema kojem je hamam, omiljeno izletište Novopazaraca, podigao hafiz Ahmed-paša, koji je iste godine došao na položaj bosanskog muhafiza. Izvjesno vrijeme tokom 16. stoljeća Banju je pod zakup držao hadži Hurem, osnivač jedne od najstarijih džamija Novog Pazara, pa je zbog toga i na listi vakufa hadži Huremovog vakufa. Godine 1611. hamam spominje i francuski putopisac Lefevr, a oko sredine 17. stoljeća i turski geograf hadži Halfa.

Za prostorno rješenje Novopazarske vakufske banje arhitekte nalaze analogiju u carigradskom hamamu, podignutom po nalogu Mihrimah, kćerke Sulejmana Zakonodavca 1548. godine, a koji je sagradio najpoznatiji turski graditelj Mimar Sinan.

Stara Novopazarska vakufska banja jedna je od najstarijih na Balkanu. Ljekovite vode ove banje koristili su još stari Rimljani, koji su prvi i otkrili njene mineralne izvore. U prilog tome govore i ostaci termalnih kupatila koji svjedoče da su u blagodatima tople i ljekovite vode uživali. Prvi hamam (tursko kupatilo) je iz 15. stoljeća. Sredinom 17. stoljeća Turci su uredili Banju, pa je ona bila na glasu kao “izvrsna vruća banjaˮ. Vodu ove banje stručnjaci svrstavaju u sumporovito-kisele hipoterme, čija temperatura na izvorištu dostiže i 52°C. Voda sadrži i znatne količine sumporvodonika, tragove mangana i amonijaka.

Pored Vakufske banje sagrađena je moderna bolnica – Specijalna bolnica za lečenje progresivnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, kao i nekoliko ekskluzivnih hotela restorana.

Nakon što je u Republici Srbiji usvojen zakon o povratku oduzete imovine starim vlasnicima, Islamska zajednica je pokrenula postupak za povrat Banje i drugih objekata koje su komunističke vlasti bespravno oduzele. Zakon je decidan da vakufska imovina, kao i imovina drugih vjerskih zajednica, ne može biti predmet trgovine, i da se, samim tim, nad njima ne može sprovoditi privatizacija. Međutim, u praksi, Islamska zajednica se suočava sa diskriminacijom. Dok druge vjerske zajednice skoro bez opstrukcija uspješno vraćaju svoju imovinu, Islamska zajednica sa teškoćom vraća samo poneki objekat.

Ogromnim zalaganjem i pravnom borbom za povrat Vakufske imovine nekadašnji muftija rahmetli Muamer-ef. Zukorlić uspio je pokrenuti proces povratka oduzete imovine Islamskoj zajednici. Njegova borba rezultirala je da se povrate neki važni objekti u Novom Pazaru, uključujući i Vakufsku banju.

Na otvaranju renovirane zgrade hamama Vakufske banje 2016. godine akademik Zukorlić je izjavio: “Ovaj vakuf je jedan od naših simbola kulture i civilizacije. Banje su simbol kroz islamsku civilizaciju jer predstavljaju čišćenje. A čistoća je simbol islama.ˮ Muftija Mevlud-ef. Dudić tom prilikom je istakao: “Punih 70 godina je ovo vakufsko dobro bilo oteto Islamskoj zajednici.ˮ Hajro-ef. Tutić, dugogodišnji službenik Islamske zajednice, kaže: “Sjećam se, kao mlad kada sam došao da službujem u Islamskoj zajednici, mnogo priča o Vakufskoj banji. Hafiz Abdulah mi je pričao, jedne prilike, da su se u Banji sakupljali hafizi, posebno u kriznim periodima za grad. Tu bi se okupali, te su odatle, učeći Kur’an, obilazili grad da ga to učenje zaštiti od belaja. Oni bi te krugove počinjali u Banji i tu ih završavali. Također je naveo da su hafizi imali posebne termine kada im je Banja bila na usluzi. To im je bila kao nagrada za svoj angažman.ˮ