U suri Sād postoji moćna slika koja nikad u muslimanskoj intelektualnoj tradiciji nije dobila pažnju kakvu njena slojevitost zavređuje. Sulejman, poslanik i kralj, jedne večeri posmatra konje, o čijoj ljepoti i izvrsnosti Kur'an kaže: “...na tri su noge stajali, a četvrtom jedva tlo doticaliˮ. Dok se divi, pobožni kralj iznenada zaključuje kako se naivno prepustio ovozemnim ispraznostima, jer je svako uživanje, pa čak i estetsko, čista taština.

Kada vas neko u Bosni pozove na kahvu, ili kafu, to ne znači samo popiti vrući napitak u društvu, to znači mnogo više. Poznate fraze “ha'jmo na kafuˮ ili “hoćemo li kahvenisatiˮ znače da osoba koja vam upućuje taj poziv želi provesti s vama vrijeme u prijatnom razgovoru i druženju.

Tekst Hamdije Kreševljakovića

Fojničanin Rizah Muderizović je rođen 1868., a umro 1943. godine. Radio je kao kustos Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Iza sebe je ostavio više naučnih i prevodilačkih radova.

I u Bosni se, kao i drugdje, pri pojavi duhana stvorila reakcija. Najmarkantniji borac proti ovome zlu bio je derviš Kaimi-baba. On je spjevao i čitavu jednu pjesmu (kasidu) o štetnosti duhana.

“Ćeif je nešto posebnoga, što osim naših muslimana valjada ni jedan narod na svijetu ne poznaje.”

Hamami, javna kupatila, bilI su sastavni dio kulture našeg stanovništva od 16. stoljeća. Nastali kao dio potrebe, u skladu s islamskim propisima, o temeljitom kupanju za određene vjerske obrede, zatim kupanja žena u određenom periodu, pripreme mladenaca za vjenčanje... I, naravno, održavanja lične higijene

Ljudska potreba za druženjem i zabavom se ispunjavala na našim prostorima od davnina u raznim oblicima.