ISLAMSKA UMJETNOST I SAVREMENI DIZAJN U BOSNI I HERCEGOVINI: NEKOLIKO ODABRANIH PRIMJERA

Vitalnost islamske duhovnosti i njena otvorenost u susretu sa savremenim očituje se i u sferi moderne arhitekture, umjetnosti i dizajna. Posljednjih godina sve je izraženiji broj mladih studenata koji kao teme svojih završnih radova na oblasti unikatnog oblikovanja, u okviru nastavnog programa na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, odabiru istraživanja u kojima se zrcale njihova promišljanja o tome kako uskladiti svjetonazorske vrijednosti i uvjerenja s izazovima savremenog vremena. Islamska duhovnost i kultura danas je aktivni sudionik evropske savremene društvene, političke i kulturne scene. To otvara, između ostalih, i pitanje odijevanja savremene muslimanke. U predloženom radu nastoji se istovremeno odgovoriti obavezi odijevanja u skladu s vjerskim propisima, ali i ponuditi originalna i dizajnerski inovativna rješenja koja ističu individualnost i osobnost. Zanimljiva rješenja pokazuje i promišljanje molitvenog prostora i opreme, inspiriranih univerzalnim vrijednostima islama te bosanskim kulturnim naslijeđem i željom da se kroz izvorno oblikovanje osnaži osjećaj pripadnosti i povezanosti s vlastitom tradicijom, ali i samim činom molitve.  Istraživanja mladih dizajnera u oblasti primijenjenog i unikatnog dizajna podsjećaju, nadalje,  da se koncept sakralnosti u bosanskoj kulturi nije vezivao samo za obredoslovlje, nego da je prožimao sve sfere života i svakodnevnice, pri čemu je prisustvo ornamenta bilo mnogo više od puke dekoracije. Ponuđeni primjeri oblikovanja elemenata interijera potvrđuju kako savremeni oblikovni jezici i načini njihove tehnološke izvedbe mogu i dalje otvarati nove horizonte za razumijevanje ornamenta i podsjećati na iskonska vertikalna duhovna ishodišta.

Odabrani primjeri završnih radova mladih umjetnika i dizajnera s Odsjeka za produkt dizajn, Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, a koji su nastali u periodu od 2019. do 2022. godine, pokazuju svjež, inovativan i originalan pristup elementima oblikovanja i konceptima razumijevanja pojma “islamska umjetnostˮ i “islamska tradicijaˮ u savremenom kontekstu. Eksplikacije rješenja ponudili su sami dizajneri u formi sažetaka iz njihovih završnih radova.

Student: Berin Spahić

Mentori: prof. mr. Jasna Mujkić / prof. dr. Fehim Hadžimuhamedović

ALU UNSA | 2018/2019.

TEMA: Semiotika ornamenta i njegovo naslijeđe u bosanskoj kulturi; (De)konstrukcija i interferencija sjene u optički promjenjivom ornamentalnom uzorku i primjena u dizajnu kolekcije niskih stolova Caelo

Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili.
(As-Saffat – Redovi, 6. ajet)

Etimologija imena kao uvod

Nebo i njegovo ime (De caelo et eius nomine)

Filozofi su rekli da je nebo (lat. caelum) okruglo i da se okreće i gori; da se nebo zove takvim imenom jer su na njemu utisnuta sazviježđa, baš poput rezbarene (lat. caelare) posude.

Bog je odlikovao nebo jarkim svjetlom, i ispunio ga Suncem i blistavom Mjesečevom kuglom, te ga je ukrasio sazviježđima svjetlucavih zvijezda.

Etimologije Isidora, Biskupa Seviljskog (560–636)

Opis rada

Čovjek ovih prostora je gradio i oblikovao viđenje svijeta prema snažnim načelima i uvjerenjima. Njegova umjetnička potraga za smislom nije bila u reproduciranju pojavne stvarnosti, već u traženju dubina u otklonu od nje – traganje za sadržajem koji ne ovisi o individualnom ljudskom pogledu na svijet, već od univerzalnih istina.  

Takav stav se iz duhovnog, moralnog stanja čovjeka utkao i u ono što je rukom oblikovao, a bosanska kuća, mahala i čaršija su harmonične kompozicije takve etike. Bosanska arhitektura je uspostavljala ritam, red i sklad u prelazu iz jednog prostornog konteksta u drugi. Iz javnog, bučnog ambijenta u intimni, tihi, sveti džamijski haremski prostor ulazilo se postepeno, stepenovanih osjećanja, slušajući žubor vode šadrvana i šum drveća. Na isti način je ovaj čovjek ulazio u kuću – kroz avliju, selamluk, pored česme i zelenila, u haremluk (sveti kućni prostor). I kuća je poput džamije posvećeni prostor, umjesto harema – haremluk, umjesto šadrvana – česma, umjesto mihraba – dolafi, umjesto kupole – šiše, umjesto vjerske – porodična intima.

Kao što se može zaključiti, pojam sakralnosti se u bosanskoj kulturi nije vezao samo za obredoslovlje, već je prožimao sve životne sfere čovjeka koji je i u svojoj svakodnevnici težio jasnim životnim orijentirima, te je svojim oblikovanjem iznalazio vlastite načine izražavanja svijeta koji je osjećao u sebi. Podsjetnicima dubokog naboja, daleko snažnijeg značenja od puke dekoracije je ornamentisao vlastiti životni ambijent.

Osnovni orijentir graditeljske kulture Bosne i njenog čovjeka jeste usmjerenje prema gore, prema svjetlosti, prema Nebu. Da bi hodio uspravno kroz život, morao je težiti vertikalnim duhovnim putevima. Takvu metafizičku orijentaciju bosanske kuće je simboliziralo šiše (tur. süs – ornament) – izrezbareni i ornamentisani dio drvenog stropa. To je plošna kupola bosanske kuće, a svaka kupola je iskaz nebeskog svoda – simbol Božijeg bdijenja nad ovozemaljskim.

Od ključne važnosti za ovakav nebeski podsjetnik jeste kružni, radijalni ornament, koji izvire iz centralne tačke stropne kompozicije. Svi elementi takvog ornamenta ukazuju na dominantnu tačku, iz koje izviru sve ostale forme i šire se u “beskonačniˮ prostor. Njegova namjena nije drugačija od namjene kaligrafije – posvećivanje prostora duhovnim sadržajima. Interesantno je navesti da i riječ za strop – eng. ceiling, u svom etimološkom korijenu vraća ovom izvornom, nebeskom, uzvišenom značenju – lat. caelum označava raj, nebo.

Današnji jezik savremenog oblikovanja postao je odraz industrijskog i digitalnog doba, sve manje govor zanatstva i umjetnosti, a gotovo više nikako odraz filozofskog ili duhovnog pogleda na svijet. Cilj ovog rada jeste pokazati da savremeni oblikovni jezici i načini njihove tehnološke izvedbe mogu i dalje otvarati nove horizonte za razumijevanje ornamenta, opisivati viđenje svijeta iz ugla čovjeka ovog vremena, te i dalje ukazivati i podsjećati na iskonska vertikalna duhovna ishodišta.

Predstavljeno dizajnersko rješenje Caelo niskih stolova se pronašlo u preklapanju jednostavnih kružnih perforiranih ploha i rotacionom kretanju po centralnoj osi. U kombinaciji takva dva sistema se po tačno utvrđenom geometrijskom obrascu rađaju, ritmično mijenjaju i nestaju radijalne, centripetalne forme.

Fizikalne optičke senzacije konstantne promjene svjetla i sjene, unutar kojih se javljaju fascinantne pozadinske matrice predstavljaju industrijski postignut ornament, koji, iako nije proizašao iz kista ili dlijeta, umjetničke ili zanatske obrade, u sebi nosi prirodni kod ornamenta, imajući za cilj da kroz površinsku manifestaciju ornamenta oplemeni horizontalne (ovosvjetnovne) plohe radijalnim simbolima vertikalnog duhovnog naboja.

Student: Viteškić Medina
Mentor: Doc. dr. Perković Nataša / doc. dr. Ema Mazrak
ALU UNSA | 2021/2022.
TEMA: Moj kutak, 2022.

Proizvodi iz kolekcije Moj Kutak – serdžada, šamija i broš – predstavljaju savremeno dizajnersko rješenje iz oblasti unikatnog oblikovanja, a na temelju teorijskog i praktičnog istraživanja principa islamske duhovnosti i umjetnosti, tradicijskih sadržaja u umjetnosti Bosne i Hercegovine i koncepata savremenog oblikovanja koji ističu simboličke i sinestetičke potencijale forme s ciljem jačanja efekta emocionalno-duhovne uključenosti u sam čin islamske obredne molitve (namaza).

Inicijalni poticaj za istraživanje i oblikovanje bio je “osjećaj nepripadnostiˮ pri obavljanju namaza uz elemente tekstila koji se uobičajeno koriste u namazu i koji otkrivaju standardne elemente oblikovanja u duhu islamske estetike. U cilju snaženja osjećaja aktivne uključenosti, svaki proizvod koji se koristi u toku namaza (serdžada, šamija, broš) ručno je izrađen. Ornamentacija, koja se razvila tokom istraživanja i koja je aplicirana na sve tri proizvoda, temelji se na istraživanju kaligrafskog rukopisa i oblikovne pročišćenosti (purizma) moderne umjetnosti. Naglasak u istraživanju i apliciranju ornamenta bio je na simboličnom potencijalu forme i kolorita koji otkrivaju složen i slojevit odnos vanjskog svijeta (senzibilnog i materijalnog) i unutarnjeg koji je skriven i transcendentalan. Sama forma serdžade suptilno evocira i antropomorfne forme stećaka i nišana iz grafičkog opusa akad. Dževada Hoze.

Svilena šamija je direktno inspirirana konceptom ruskog avangardnog umjetnika Kazimira Maljeviča i njegovom slikom “Bijelo na bijelomˮ. Šamija je stoga rađena na principu apliciranja bijele boje na bijelu tkaninu s ciljem podizanja šamije na nivo umjetničkog djela, čime se naglašava umjetnička komponenta tradicionalnog, ručnog oblikovanja bosanskih žena i njihov značaj za kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine.  Bijela boja, uz svoju simboličku duhovnu vrijednost, važan je vizualni reper u interijeru tradicionalne bosanske kuće kao i umjetnosti tekstila. Sa ergonomske strane, ideja je bila da forma serdžade prati formu tijela tokom namaza. Sa funkcionalnog aspekta, pojavljuje se potreba za jasnom tačkom fokusa – zbog čega se javlja savršeni krug u adekvatnom vidnom polju tokom klanjanja. Simbolički, cilj je vizualno prikazati proces misli tokom namaza – količina ornamenata u donjem dijelu simbolički prikazuje količinu misli osobe kada tek stupi u namaz; dok u gornjem dijelu kompozicije, prostor na kojem se spušta glava tokom sedžde, lišen je ornamenata u vidu simboliziranja nestanka misli i briga ovog svijeta. S druge strane, crna pozadina predstavlja beskonačnost prostora i tmine, dok plavi motivi isijavaju iz te tmine kao trag nade i vjere. Serdžada je rađena ručno bojenom merino vunom, a realizirana je tehnikom taftanja.

Pri konceptualizaciji broša, inspirativna je bila simbolička vrijednost koju nosi ime prvog čovjeka i prvog poslanika – Adam/Adem – tri harfa koja čine ime ADM su elif, dal i mim, i oni na simboličan način označavaju tri osnovna položaja tokom molitve – kijam, ruku i sedždu (Mozzati, 2010, 53). Na temelju istog principa, odabrana su tri motiva koja čine broš, imajući na umu simboličku vrijednost ova tri osnovna položaja.

Literatura:

Luca Mozzati, Islamska umjetnost, Šahinpašić, Sarajevo, 2010.

Student: Nizama Zaimović
Mentor: Doc. dr. Nataša Perković
ALU UNSA | 2021/2022.
TEMA: Poetika pokrivanja
TIPOLOGIJA RADA: Kolekcija unikatne ready-to-wear odjeće za pokrivene žene

Tema istraživanja ovog projekta je moda za pokrivene žene i način na koji modna industrija tretira ovu skupinu. Muslimani i muslimanke nastanjuju cijeli svijet mada globalni modni brendovi u svojim rješenjima muslimanke doživljavaju dominantno i stereotipno samo kao žiteljke bliskoistočnih područja. U njihovom svakodnevnom komuniciranju s korisnicima ne postoji diferencirani odnos prema ovoj velikoj grupi društva i tržišta cijelog svijeta. Trenutno ne postoji globalni brend koji se bavi ovim dijelom tržišta, nego se samo neki od postojećih brendova ponekad sjeti i Bliskog Istoka i napravi manju kolekciju odjeće koju plasira estetski groteskno, nezgrapno i neuvjerljivo. Nije problem samo estetske prirode, već i u načinu reprezentacije pokrivenih žena u svim kontroliranim medijskim industrijama. U filmovima, serijama i reklamama pokrivene žene su uglavnom arapskog porijekla, nesretne i nezadovoljne, a vrlo često i natjerane da budu pokrivene ili svoj hidžab jednostavno ne vole i žele ga skinuti. Sve ovo ima za cilj obeshrabriti žene koje nose hidžab i poručiti im da će biti prihvaćene ako se budu uklapale u zadate kalupe. Osim toga, još uvijek društvo nije dovoljno educirano da zapravo shvati šta znači pokrivanje u islamu. Još uvijek u nekim ljudima postoji mišljenje da je hidžab vid ugnjetavanja žena. Ovakvo javno mnijenje diktiraju zapadnjački mediji i antiislamska propaganda. U Bosni i Hercegovini je situacija nešto bolja – postoje trgovine i brendovi za pokrivene žene, ali još uvijek su u pokretačkoj fazi i uglavnom se radi o dobavljačima odjevnih predmeta iz Turske, Indonezije i sl. Hidžab je općenito prihvaćena pojava u svakodnevnom životu bosanskohercegovačkih građana. Iako se pokrivene žene i ovdje bore sa predrasudama, nastoje živjeti normalnim životima, školuju se i rade, prakticirajući islam. Pored toga, neke od njih imaju javne živote, poznate su poduzetnice, dizajnerice, ministrice, novinarke, rediteljke itd. Prisutne su na javnim dešavanjima, u vladinim institucijama, na TV-ekranima, slobodno ispovijedajući svoju vjeru. Međutim, kao i druge žene u svijetu, susreću se s problemima u odijevanju. U dizajnu, inkluzivnost proizvoda označava prilagođavanje tog proizvoda tako da odgovara različitim ljudima, ali u slučaju inkluziviteta pokrivenih žena vrlo često se dešava obrnuti proces – pokrivene žene su prinuđene prilagođavati se datoj situaciji ili proizvodu.

Zato ovaj rad pokrivenim ženama nudi soluciju, a ne alternativu, te šalje poruku priznavanja postojanja ovih žena. Cilj rada je napraviti pomak od onog konvencionalnog shvatanja hidžaba, a sačuvati njegov smisao i odgovoriti na pravila i propise koji su obavezni. Kroz teorijsko istraživanje i praktični rad ispituje se način na koji se savremena odjeća može odnositi prema konceptu hidžaba. Pitanje je da li je današnja moda uvijek u koliziji s onim što hidžab predstavlja, kako se kroz odijevanje može ispoštovati i vjerska obaveza i kreirati skladna kompozicija koja izražava nečiju individualnost, a ne uklapa se u poznata i dosad viđena rješenja. Odgovara se i na pitanje da li pokrivena žena može biti “modno osviještenaˮ, održavati vlastiti stil i odražavati sebe u njemu bez kompromitiranja svojih uvjerenja, te da pažnja bude usmjerena na njenu ličnost, kreativnost i ukus umjesto na njeno tijelo ili činjenicu da je ona samo muslimanka i ništa više. Odjeća koja je nastala kao rezultat istraživanja, kao i prezentacioni dio rada, motivira i osnažuje pokrivene žene, šalje im poruku da su važne i da ne moraju pristajati na kompromis.