SARAJEVSKI MUSHAF U PRIJEPISU AHMADA RIFQIJA ŠEHOVIĆA IZ 1748. GODINE

U rukopisnom fondu Orijentalnog instituta, ranije jednom od važnijih repozitorija s preko pet hiljada kodeksa manuskripata, danas se čuva nešto manje od njih stotinu. Među ostalim arabičkim rukopisima, pohranjeno je i devetnaest rukopisa Kurʼana i njegovih fragmenata, od kojih najstariji poznati primjerak potječe iz devetog mjeseca 1573. godine. Poznata su nam imena sedmerice prepisivača, ali nažalost nije nam poznato ime niti jednog iluminatora. Danas su u islamskom svijetu poznate knjige na kojima je kao kaligraf i iluminator radio jedan majstor, no pretpostavku kako su bosanskohercegovački prepisivači ujedno i iluminatori i/ili sitnoslikari smatramo neodrživom. Likovna oprema rukopisa iziskivala je određene vještine, s jasno podijeljenim zadacima i poslovima. Nerijetko je na izradi jednog rukopisa radilo više ruku, a najreprezentativnije stranice bile su rezervirane za najvještije među njima.

Mushaf u prijepisu Ahmada Rifqija, poznatog kao Šayḫ-zade (Šehović), učenika Muhammada Saʻida, poznatog kao Barbar-zade (Berberović) iz 1162/1748. godine usamljeni je primjerak raskošno iluminiranih rukopisa Kurʼana iz fundusa Orijentalnog instituta, pohranjen pod signaturom R 49. Radi se o knjizi manjeg formata, s ukupno tristo četrdeset listova finog papira.

Tekst je ispisan vještom rukom, kaligrafski i sitno sa po petnaest redova na stranici, izuzev nekoliko. Kurʼanski tekst pisan je crnom tintom, s oznakama iznad u crvenoj boji. Ukrasni dijelovi koji označavaju kraj ajeta ispunjeni su zlatom. Prva stranica frontispisa zrcali se u drugoj. Obilato su ispunjene zlatnom bojom, poglavito u unvanima i dekorativnim bordurama geometrijskog tipa. Iznad dijela unvana u kojem je smješten tekst ispisan bijelom tintom uzdiže se prostor u vidu šiljastog prelomljenog luka, iz kojeg se dalje pružaju vitice. Unutar njega su gusto isprepleteni biljni ornamenti koji se pružaju sve do tanje, razdjelne bordure, obrubljujući u sredini unvana drugi, manji šiljasti luk ispunjen tamnoplavom bojom. Kurʼanski tekst smješten je između dva jednako izvedena pravougaonika na obje stranice, uramljujući tako uvodnu kurʼansku suru na prvoj – desnoj stranici, odnosno prvih pet ajeta sure El-Bekare na drugoj – lijevoj stranici. Cijela je kompozicija obrubljena s nekoliko širih i užih bordura koje se smjenjuju u različitim bojama: narandžasta, zlatna, crna, plava i crvena.

Kurʼanski je tekst dalje raspoređen sa po petnaest redaka na stranici obrubljenih širokom zlatnom bordurom koju prate tanke crne i crvene linije. Uz pojedine dijelove Teksta, na mjestu gdje je potrebna određena naznaka, izrađeni su višebojni izduženi medaljoni, njih ukupno četrdeset jedan. Tekst u njima ispisan je suptilno: bijelom ili crnom tintom na zlatnoj podlozi. Svaki od njih izveden je drugačije, upotrebom biljnih motiva, na nekim mjestima stiliziranim, uz najčešće korištenu zlatnu, tamnoplavu i narandžastu tintu. U dosta manjem omjeru rabljena je zelena, ružičasta, crvena ili svijetloplava. Broj unvana koji označavaju početak svake nove sure iznosi sto četrnaest, što odgovara broju kurʼanskih poglavlja. Smješteni su u pravougaonike koji veličinom i kompozicijom odgovaraju onima s frontispisa. Paleta korištenih boja jednaka je onoj u medaljonima. Sve iluminirane dijelove mushafa bez sumnje je radila jedna ruka. Iluminirani dijelovi su, dakle, u službi Teksta: njegova razdjeljivanja, jednostavnije i lakše upotrebe, jednako onoliko koliko i u službi oplemenjivanja.

Uvez mushafa je kožni, s preklopom (miklab). U sredini korice izvedeni su medaljoni u zlatotisku, čija je površina ispunjena isprepletenim biljnim motivima. Na obje korice, kao i na preklopu, nalaze se ugaoni ukrasi u zlatotisku, također ispunjeni biljnim motivima. Cijelu kompoziciju uokviruje široka bordura u kojoj su isprepletene dvije trake u vidu pletenice.   

Likovna oprema arabičkih rukopisa nastajalih, pribavljanih i rabljenih u osmanskodobnoj Bosni kroz dugi niz stoljeća, posve razumljivo, pod snažnim je utjecajem stilova svojstvenih osmanskom razdoblju.

Raskošnost i opremljenost rukopisa ovisila je od naručitelja, svrhe kojoj je namijenjen ali i drugih okolnosti zapretanih u zakucima povijesnih nepredvidljivosti. Kroz dugu povijest islama brojni su vladari, uglednici i pojedinci ostali poznati kao naručitelji raskošno prepisanih i iluminiranih mushafa, s obzirom na činjenicu da je narudžba (skupocjene) iluminirane rukopisne knjige predstavljala stvar prestiža. Stoga su takvim činom pokazivali svoj ugled, pobožnost, skrb za vjeru i zajednicu.

Literatura:

• Al-Muṣḥaf aš-šarῙf, Orijentalni institut u Sarajevu, R 49.

• Gazić, Lejla (2009), Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskih rukopisa, London-Sarajevo: Fondacija Al-Furqān za islamsko naslijeđe, Orijentalni institut u Sarajevu.

• Smailbegović, Aida (2019), “Iluminacije u arabičkim rukopisima rukopisne zbirke Orijentalnog instituta Univerziteta u Sarajevuˮ, Prilozi za orijentalnu filologiju, 68, str. 245-279.