MIRZA ABDURAHMAN (MILIVOJ) MALIĆ (1897-1935.)

Mirza Abdurahman M. Malić spada u red istaknutih iranista s južnoslavenskog područja, iz prve polovine XX stoljeća, koji je književnu i duhovnu baštinu Bošnjaka prezentirao Zapadu. Rođen je u Imotskom 1897. godine. Nakon završene trgovačke akademije u Sušaku (Hrvatska) 1915. godine i kratkotrajnih zaposlenja u bankama, odlučio je otisnuti se u svijet, na studij orijentalistike. Ona je zaokupljala njegovu mladalačku znatiželju, dok je kao student čitao djela iz filozofije, teologije i filologije.

Oduševljen Orijentom i svime što se Orijenta tiče, Malić je u 25. godini prešao na islam, uzevši ime Mirza Abdurahman. Ovu odluku obrazložio je na sljedeći način: „Uvidio sam da je islam ona religija koju sam ja u svojoj mašti stvarno i zamišljao kao najsavršeniju, pa sam se nakon dovoljnog razmišljanja i proučavanja odlučio da primim islam.“ (Nametak, „Merhum Dr. Mirza Abdurahman M. Malić“, Novi Behar, str. 114) Studije je  pokušao nastaviti u Španiji, „kao negda najkulturnijoj zemlji Zapada“, da bi se, na kraju, u potrazi za mjestom gdje će zadovoljiti intelektualnu glad za novim saznanjima iz oblasti orijentalistike obreo u Parizu i, uz stipendiju francuskog ministarstva pravde, završio studij orijentalistike. U svrhu upoznavanja kulture i duha Istoka, jedno vrijeme je boravio među muslimanima u Maroku, Alžiru, Tripolisu, Egiptu i Siriji, slušajući predavanja na Azharu u Kairu, Zejtuniji u Tunisu i na drugim univerzitetima.

Bio je poliglota u pravom smislu riječi. Poznavao je francuski jezik, španski jezik, italijanski jezik, ruski jezik, njemački jezik, perzijski jezik, engleski jezik, turski jezik, poljski jezik, češki jezik, bugarski jezik i arapski jezik. Na Sorbonni je prijavio doktorsku disertaciju o temi „Kritički prijevod djela Bulbulistan Fevzija Mostarca (Blagajca) s perzijskog na francuski jezik“ (Bulbulistan du Shaik Fevzi de Mostar — poete herzegovinien de langue persane). Perzijski primjerak djela je posudio iz Bratislave, iz zbirke dr. Safvet-bega Bašagića.

Malić je nastojao, prijevodom i kritičkim prikazom Fevzijevog Bulbulistana, javnosti Zapada predstaviti bosanskohercegovačkog čovjeka, njegov mentalitet, razmišljanja, ali i književno i uopće intelektualno stvaralaštvo Bošnjaka XVIII stoljeća.

Suočen s problemima materijalne prirode u toku studija, te šikaniranjem od strane zvaničnih predstavnika jugoslavenske vlasti u Francuskoj, Malić je vrlo mlad obolio. Paraliziran je sedam mjeseci, a na nosilima je unesen na Sorbonna univerzitet, da bi 1935. godine briljantno odbranio svoju doktorsku tezu. Djelo je iste godine objavljeno u Parizu, kod izdavača Librairie L. Rodstein, a pola stoljeća kasnije prevedeno i štampano na bosanskom jeziku u Sarajevu. U recenziji francuskog izdanja Bulbulistana Tajib Okić je naveo da je „u europskim okvirima Malićeva studija, nakon studije Jana Rypke o Sabitu Užičaninu, jedino znanstveno djelo koje se bavilo ulogom Južnih Slavena u književnoj povijesti Bliskog Istoka.“ Pedeset godina kasnije (1986.) Jasna Šamić je objavila Divan de Ka'imi, kao sljedeće monografsko izdanje o jednom lokalnom pjesniku na nekom od evropskih jezika.

Osim predstavljanja evropskoj javnosti bosanskog pjesnika iz 18. stoljeća, Malić u svojoj studiji govori o historijskim, društvenim i kulturnim prilikama u Bosni u vrijeme nastanka djela Bulbulistan. Osim autora šejha Fevzija Mostarca (Blagajca), Malić među prvima argumentirano i, na naučnim osnovama utemeljeno, govori o doprinosu bosanskohercegovačkih autora evropskoj kulturnoj zajednici. Bio je dobar poznavalac evropskih i orijentalnih prilika. Mnogo je prevodio i pisao. U rukopisu je ostalo njegovo opsežno djelo pod nazivom „Zašto sam prešao na islam“.

Njegov blizak prijatelj Abdurahman Nametak u pismu Malićevoj sestri Nevenki za ovo djelo kaže: „To je bila zbirka bilježaka od nekih dvije hiljade stranica za koje je Abdurahman Mirza Malić govorio da bi, ako bude objavljeno, zaprepastilo Evropu“.

Tokom studija bio je u stalnom kontaktu s istaknutim ličnostima javnog i vjerskog života Bosne i Hercegovine: Džemaludinom Čauševićem, Edhemom Mulabdićem, Abdurahmanom Nametkom, Ismetom Muftićem, Osmanom Sokolovićem, Huseinom Đogom, Tajibom Okićem, Mehmedom Begovićem. Personalna arhiva Abdurahmana Mirze M. Malića, koja sadrži 170 koverata raznog materijala na više jezika, pohranjena je u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. U ovoj arhivi su pohranjeni i njegovi objavljeni i neki neobjavljeni radovi: Španjolska osvajanja i njihovo širenje kulture; Šta je to uzrok našem nazatku i zaostalosti u prosvjetnom polju; Da ne mislite da sam sam; Stari Jugoslaveni u starom svijetu.

Abdurahman Mirza M. Malić je umro 12. oktobra 1935. godine i pokopan je u rodnom mjestu.

Izvori i literatura

• Arhiva Mirze Malića, GHB

• Milivoj Mirza Malić i Fevzijev Bulbulistan na univerzitetu Sorbonne, Sarajevo : Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka, 2016,

• Muftić, Ismet – „O Mirzi Maliću“, Muslimanska svijest V/1940, (2. novembar 1940), br. 88-89, str. 9.

• Kemura, Ibrahim; „Malićeva kolekcija u Gazi Husrev-begovoj biblioteci“, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, 1972. knj. I, str. 103-105.

• Manojlović, Zorica, „Dvije tihe obljetnice“, Znakovi vremena, ljeto-jesen 2015, str. 11-32.

• Karahalilović, Namir, „O doktorskoj disertaciji Milivoja Mirze Abdurahmana Malića“, Znakovi vremena, ljeto-jesen 2015, 33-53.

• Nametak, Abdurahman, „Merhum Dr. Mirza Abdurahman M. Malić“, Novi Behar, god. IX/1935-36, br. 7.